SR→EN

kažnjavati

кажњавати

kažnjávati · /kaʒɲǎːʋati/ · imperfective · pf.: kazniti

RU Suggest an edit
VERB
  1. to punish; to penalize
    Roditelji ga nikad nisu kažnjavali zbog loših ocena. — His parents never punished him for bad grades.
    Sudija strogo kažnjava svaki prekršaj. — The referee strictly penalizes every foul.
  2. (with money) to fine
    Saobraćajna policija kažnjava vozače koji pričaju telefonom. — Traffic police fine drivers who talk on the phone.

Construction: kažnjavati koga zbog čega / za šta (someone for something).

Antonyms:
Conjugation, imperfective
Present tense
jakažnjavam
tikažnjavaš
on/ona/onokažnjava
mikažnjavamo
vikažnjavate
oni/one/onakažnjavaju
Past tense: kažnjavao, kažnjavala, kažnjavalo · kažnjavali, kažnjavale
Future: kažnjavaću, kažnjavaćeš, kažnjavaće, kažnjavaćemo, kažnjavaćete, kažnjavaće
Imperative: kažnjavaj
AI Updated 23 October 2026