VOCAB.RS

jedinica

јединица

/jedǐnit͡sa/ · fem.

Ru
NOUN
  1. unit
    Metar je osnovna jedinica za dužinu. — The metre is the basic unit of length.
    Služio je u specijalnoj jedinici policije. — He served in a special police unit.
  2. (of a school grade) the lowest, failing grade
    Dobio je jedinicu iz matematike. — He got a failing grade in maths.
  3. one; the digit one; number one
    Napiši jedinicu pa dve nule. — Write a one and then two zeros.
    Do centra ideš jedinicom. — You take the number one to the centre.
  4. (of a daughter) only daughter
    Ona je jedinica, pa su je roditelji razmazili. — She's an only child, so her parents spoiled her.

In Serbian schools 1 is the lowest, failing grade and 5 is the highest.

Synonyms:
jedan keca
Forms
singularplural
Nom.jedinicajedinice
Gen.jedinicejedinica
Dat.jedinicijedinicama
Acc.jedinicujedinice
Voc.jedinicejedinice
Ins.jedinicomjedinicama
Loc.jedinicijedinicama
© 2026 vocab.rs · Grammar data: Wiktionary, CC BY-SA 4.0