usamljen
усамљен/ǔsaːmʎen/
RuADJECTIVE
-
(of a person) lonelyPosle razvoda se osećao veoma usamljeno. — After the divorce he felt very lonely.Mnogi stari ljudi su usamljeni. — Many elderly people are lonely.
-
(of a place, object) isolated; solitaryNa brdu je stajala usamljena kuća. — A solitary house stood on the hill.
-
(of a case, event) isolated; singleTo nije usamljen slučaj. — This is not an isolated case.
Synonyms:
Forms
| masc. | fem. | neut. | |
|---|---|---|---|
| Nom. | usamljen | usamljena | usamljeno |
| Gen. | usamljena | usamljene | usamljena |
| Dat. | usamljenu | usamljenoj | usamljenu |
| Acc. | usamljen | usamljenu | usamljeno |
| Voc. | usamljen | usamljena | usamljeno |
| Ins. | usamljenim | usamljenom | usamljenim |
| Loc. | usamljenu | usamljenoj | usamljenu |
Comparative: usamljeniji
Antonyms:
društven