pukovnik
пуковник/pǔkoːʋniːk/ · м. р.
EnСУЩ
-
полковникNjegov deda je bio pukovnik u penziji. — Его дед был полковником в отставке.Pukovnik je izdao naređenje. — Полковник отдал приказ.
Формы
| ед. ч. | мн. ч. | |
|---|---|---|
| Им. | pukovnik | pukovnici |
| Род. | pukovnika | pukovnika |
| Дат. | pukovniku | pukovnicima |
| Вин. | pukovnika | pukovnike |
| Зват. | pukovniče | pukovnici |
| Твор. | pukovnikom | pukovnicima |
| Предл. | pukovniku | pukovnicima |