VOCAB.RS

pukovnik

пуковник

/pǔkoːʋniːk/ · masc.

Ru
NOUN
  1. colonel
    Njegov deda je bio pukovnik u penziji. — His grandfather was a retired colonel.
    Pukovnik je izdao naređenje. — The colonel gave an order.
Forms
singularplural
Nom.pukovnikpukovnici
Gen.pukovnikapukovnika
Dat.pukovnikupukovnicima
Acc.pukovnikapukovnike
Voc.pukovničepukovnici
Ins.pukovnikompukovnicima
Loc.pukovnikupukovnicima
© 2026 vocab.rs · Grammar data: Wiktionary, CC BY-SA 4.0