protivnik
противник/prǒtiːʋniːk/ · м. р.
EnСУЩ
-
противник; соперникNaš tim je lako pobedio protivnika. — Наша команда легко победила соперника.Nikada ne treba potcenjivati protivnika. — Никогда не стоит недооценивать противника.
-
(+ род.) противникOn je veliki protivnik pušenja u kafićima. — Он ярый противник курения в кафе.
Женский род — protivnica.
Синонимы:
Формы
| ед. ч. | мн. ч. | |
|---|---|---|
| Им. | protivnik | protivnici |
| Род. | protivnika | protivnika |
| Дат. | protivniku | protivnicima |
| Вин. | protivnika | protivnike |
| Зват. | protivniče | protivnici |
| Твор. | protivnikom | protivnicima |
| Предл. | protivniku | protivnicima |
Антонимы:
saveznik, pristalica