neprijatelj
непријатељ/něprijateʎ/ · м. р.
EnСУЩ
-
врагNemam nijednog neprijatelja na poslu. — У меня на работе нет ни одного врага.
-
(в войне) противник; врагNeprijatelj je napao grad u zoru. — Противник атаковал город на рассвете.
Синонимы:
protivnik
dušmanin
Формы
| ед. ч. | мн. ч. | |
|---|---|---|
| Им. | neprijatelj | neprijatelji |
| Род. | neprijatelja | neprijatelja |
| Дат. | neprijatelju | neprijateljima |
| Вин. | neprijatelja | neprijatelje |
| Зват. | neprijatelju | neprijatelji |
| Твор. | neprijateljem | neprijateljima |
| Предл. | neprijatelju | neprijateljima |