VOCAB.RS

poziv

позив

/pǒːziʋ/ · masc.

Ru
NOUN
  1. (by phone) call
    Imam tri propuštena poziva od mame. — I have three missed calls from my mom.
    Hvala na pozivu, čujemo se sutra. — Thanks for calling, talk tomorrow.
  2. invitation
    Dobili smo poziv na venčanje. — We got an invitation to the wedding.
    Prihvatio je poziv na večeru. — He accepted the dinner invitation.
  3. (official) summons
    Stigao mu je poziv iz suda. — He received a court summons.
  4. vocation; calling
    Za nju je medicina pravi poziv. — For her, medicine is a true calling.

An invitation to an event is poziv na + acc.: poziv na rođendan.

Synonyms:
pozivnica zvanje zanimanje
Forms
singularplural
Nom.pozivpozivi
Gen.pozivapoziva
Dat.pozivupozivima
Acc.pozivpozive
Voc.pozivepozivi
Ins.pozivompozivima
Loc.pozivupozivima
© 2026 vocab.rs · Grammar data: Wiktionary, CC BY-SA 4.0