poverenje
поверење/poʋerěːɲe/ · ср. р.
EnСУЩ
-
довериеImam potpuno poverenje u svog lekara. — Я полностью доверяю своему врачу.Izgubio je poverenje kolega posle te laži. — После этой лжи он потерял доверие коллег.
Доверие к кому-то — poverenje u + вин. п.: imati poverenja u nekoga.
Синонимы:
vera
uverenje
Формы
| ед. ч. | мн. ч. | |
|---|---|---|
| Им. | poverenje | poverenja |
| Род. | poverenja | poverenja |
| Дат. | poverenju | poverenjima |
| Вин. | poverenje | poverenja |
| Зват. | poverenje | poverenja |
| Твор. | poverenjem | poverenjima |
| Предл. | poverenju | poverenjima |
Выражения
- u poverenju — по секрету; конфиденциально