poručnik
поручник/pǒrut͡ʃniːk/ · м. р.
EnСУЩ
-
лейтенантPoručnik je izdao naređenje vojnicima. — Лейтенант отдал приказ солдатам.Brat mu je poručnik u vojsci. — Его брат — лейтенант в армии.
Формы
| ед. ч. | мн. ч. | |
|---|---|---|
| Им. | poručnik | poručnici |
| Род. | poručnika | poručnika |
| Дат. | poručniku | poručnicima |
| Вин. | poručnika | poručnike |
| Зват. | poručniče | poručnici |
| Твор. | poručnikom | poručnicima |
| Предл. | poručniku | poručnicima |