VOCAB.RS

pomoćnik

помоћник

/pomǒt͡ɕniːk/ · м. р.

En
СУЩ
  1. помощник; ассистент
    Tražimo pomoćnika u kuhinji za vikend. — Ищем помощника на кухню на выходные.
    Moj pomoćnik će vam poslati dokumenta. — Мой помощник пришлёт вам документы.
  2. (в должностях) заместитель
    Imenovan je za pomoćnika ministra finansija. — Его назначили заместителем министра финансов.

Женский род — pomoćnica.

Синонимы:
asistent pomagač zamenik
Формы
ед. ч.мн. ч.
Им.pomoćnikpomoćnici
Род.pomoćnikapomoćnika
Дат.pomoćnikupomoćnicima
Вин.pomoćnikapomoćnike
Зват.pomoćničepomoćnici
Твор.pomoćnikompomoćnicima
Предл.pomoćnikupomoćnicima
© 2026 vocab.rs · Грамматика: Wiktionary, CC BY-SA 4.0