palica
палица/pâlit͡sa/ · fem.
RuNOUN
-
stick; bat; clubKupio je bejzbol palicu i rukavicu. — He bought a baseball bat and a glove.Zaboravio sam palicu za hokej kod kuće. — I left my hockey stick at home.
-
(of police, a conductor) baton; truncheonPolicajac je izvadio palicu. — The police officer pulled out his baton.Dirigent je podigao palicu i muzika je počela. — The conductor raised his baton and the music began.
A walking cane is usually called "štap".
Synonyms:
Forms
| singular | plural | |
|---|---|---|
| Nom. | palica | palice |
| Gen. | palice | palica |
| Dat. | palici | palicama |
| Acc. | palicu | palice |
| Voc. | palice | palice |
| Ins. | palicom | palicama |
| Loc. | palici | palicama |