krivica
кривица/kriʋǐt͡sa/ · fem.
RuNOUN
-
fault; blameNije moja krivica što kasnimo. — It's not my fault we're late.Uvek svaljuje krivicu na druge. — He always puts the blame on others.
-
(as a feeling) guiltMuči ga osećaj krivice. — He's tormented by a feeling of guilt.
-
(in law) guiltSud nije mogao da dokaže njegovu krivicu. — The court couldn't prove his guilt.
"Nije moja krivica" means "it's not my fault"; the form krivnja sounds Croatian.
Synonyms:
Forms
| singular | |
|---|---|
| Nom. | krivica |
| Gen. | krivice |
| Dat. | krivici |
| Acc. | krivicu |
| Voc. | krivice |
| Ins. | krivicom |
| Loc. | krivici |
Antonyms:
nevinost
Expressions
- svaliti krivicu na nekoga — to shift the blame onto someone