kauboj
каубој/kǎuboj/ · masc.
RuNOUN
-
cowboyKao dete sam obožavao filmove o kaubojima. — As a kid I loved cowboy films.
-
colloq. (of a person) cowboy; reckless personVozi kao pravi kauboj, bojim se da sedim s njim. — He drives like a real cowboy, I'm scared to ride with him.
Forms
| singular | plural | |
|---|---|---|
| Nom. | kauboj | kauboji |
| Gen. | kauboja | kauboja |
| Dat. | kauboju | kaubojima |
| Acc. | kauboja | kauboje |
| Voc. | kauboju | kauboji |
| Ins. | kaubojem | kaubojima |
| Loc. | kauboju | kaubojima |