kamenje
камење/kǎmeːɲe/ · ср. р.
EnСУЩ
-
камни; каменьDeca bacaju kamenje u reku. — Дети бросают камни в реку.Put je bio pun kamenja. — Дорога была усыпана камнями.
Собирательное существительное: глагол ставится в единственном числе (kamenje je palo).
Формы
| ед. ч. | мн. ч. | |
|---|---|---|
| Им. | kamenje | kamenja |
| Род. | kamenja | kamenja |
| Дат. | kamenju | kamenjima |
| Вин. | kamenje | kamenja |
| Зват. | kamenje | kamenja |
| Твор. | kamenjem | kamenjima |
| Предл. | kamenju | kamenjima |