kamenje
камење/kǎmeːɲe/ · neut.
RuNOUN
-
stones; rocksDeca bacaju kamenje u reku. — The kids are throwing stones into the river.Put je bio pun kamenja. — The road was full of rocks.
A collective noun: the verb is singular (kamenje je palo).
Forms
| singular | plural | |
|---|---|---|
| Nom. | kamenje | kamenja |
| Gen. | kamenja | kamenja |
| Dat. | kamenju | kamenjima |
| Acc. | kamenje | kamenja |
| Voc. | kamenje | kamenja |
| Ins. | kamenjem | kamenjima |
| Loc. | kamenju | kamenjima |