izvor
извор/ǐzʋor/ · masc.
RuNOUN
-
(of water) spring; sourceNa planini smo pili vodu sa izvora. — In the mountains we drank water from a spring.
-
source; originTurizam je glavni izvor prihoda u ovom kraju. — Tourism is the main source of income in this area.Novinar nije hteo da otkrije svoj izvor. — The journalist refused to reveal his source.
Synonyms:
vrelo
poreklo
ishodište
Forms
| singular | plural | |
|---|---|---|
| Nom. | izvor | izvori |
| Gen. | izvora | izvora |
| Dat. | izvoru | izvorima |
| Acc. | izvor | izvore |
| Voc. | izvore | izvori |
| Ins. | izvorom | izvorima |
| Loc. | izvoru | izvorima |
Antonyms:
ušće