čin
чин/t͡ʃîːn/ · masc.
RuNOUN
-
act; deedTo je bio čin prave hrabrosti. — That was an act of real courage.Napad je okarakterisan kao teroristički čin. — The attack was described as a terrorist act.
-
(in the army, police) rankDobio je čin kapetana prošle godine. — He was promoted to the rank of captain last year.
-
(in theatre) actPredstava ima tri čina i jednu pauzu. — The play has three acts and one intermission.
Forms
| singular | plural | |
|---|---|---|
| Nom. | čin | činovi |
| Gen. | čina | činova |
| Dat. | činu | činovima |
| Acc. | čin | činove |
| Voc. | čine | činovi |
| Ins. | činom | činovima |
| Loc. | činu | činovima |