VOCAB.RS

zatvor

затвор

/zǎːtʋor/ · masc.

Ru
NOUN
  1. prison; jail; imprisonment
    Osuđen je na pet godina zatvora. — He was sentenced to five years in prison.
    Njegov brat je bio u zatvoru. — His brother was in prison.
  2. (medical) constipation
    Od ovog leka možete imati zatvor. — This medicine can cause constipation.

"Ići u zatvor" means to go to prison; "biti u zatvoru" means to be in prison.

Synonyms:
tamnica
Forms
singularplural
Nom.zatvorzatvori
Gen.zatvorazatvora
Dat.zatvoruzatvorima
Acc.zatvorzatvore
Voc.zatvorezatvori
Ins.zatvoromzatvorima
Loc.zatvoruzatvorima
Antonyms: sloboda
© 2026 vocab.rs · Grammar data: Wiktionary, CC BY-SA 4.0