VOCAB.RS

zaglaviti

заглавити

/zaɡlǎːʋiti/ · perfective · impf.: zaglavljivati

Ru
VERB
  1. (often with se) to get stuck; to get jammed
    Zaglavio sam se u liftu na sat vremena. — I got stuck in the lift for an hour.
    Zaglavila su se vrata, ne mogu da ih otvorim. — The door is jammed, I can't open it.
  2. colloq. (of a place, situation) to get stuck; to end up
    Zaglavili smo u gužvi na mostu. — We got stuck in traffic on the bridge.
    Zaglavio je u zatvoru na pet godina. — He ended up in prison for five years.
  3. (+ acc.) to jam; to wedge
    Zaglavio je vrata stolicom. — He wedged the door shut with a chair.
  4. colloq. to get killed; to lose one's life
    Umalo nije zaglavio u toj nesreći. — He nearly got killed in that accident.

In the sense 'to get stuck' it is used both with and without se: zaglavio (se) sam u liftu.

Synonyms:
zaglibiti stradati
Forms
Present tense
jazaglavim
tizaglaviš
on/ona/onozaglavi
mizaglavimo
vizaglavite
oni/one/onazaglave
Past (masc.): zaglavio
Imperative: zaglavi
Antonyms: osloboditi
© 2026 vocab.rs · Grammar data: Wiktionary, CC BY-SA 4.0