uveriti
уверити/ǔʋeriti/ · perfective · impf.: uveravati
RuVERB
-
(someone of something) to convince; to assureUverio me je da će sve biti u redu. — He assured me everything would be fine.Konačno smo je uverili u to. — We finally convinced her of it.
-
(uveriti se) to see for oneself; to make sureUverio sam se da su vrata zaključana. — I made sure the door was locked.Dođite i uverite se sami! — Come and see for yourselves!
Construction: uveriti nekoga u nešto, uveriti se u nešto; imperfective is uveravati.
Synonyms:
Forms
| Present tense | |
|---|---|
| ja | uverim |
| ti | uveriš |
| on/ona/ono | uveri |
| mi | uverimo |
| vi | uverite |
| oni/one/ona | uvere |
Past (masc.): uverio
Imperative: uveri
Antonyms:
razuveriti