VOCAB.RS

učenik

ученик

/ût͡ʃeniːk/ · м. р.

En
СУЩ
  1. ученик; школьник
    U razredu ima dvadeset pet učenika. — В классе двадцать пять учеников.
    Moj sin je učenik trećeg razreda. — Мой сын учится в третьем классе.
  2. ученик; последователь
    Bio je najbolji učenik velikog slikara. — Он был лучшим учеником великого художника.

Женский род — učenica; студента вуза называют «student».

Синонимы:
đak sledbenik
Формы
ед. ч.мн. ч.
Им.učenikučenici
Род.učenikaučenika
Дат.učenikuučenicima
Вин.učenikaučenike
Зват.učeničeučenici
Твор.učenikomučenicima
Предл.učenikuučenicima
Антонимы: učitelj, nastavnik
© 2026 vocab.rs · Грамматика: Wiktionary, CC BY-SA 4.0