VOCAB.RS

sin

син

/sîːn/ · м. р.

En
СУЩ
  1. сын
    Naš sin ide u prvi razred. — Наш сын идёт в первый класс.
    Ima dva sina i jednu ćerku. — У него два сына и одна дочь.
Формы
ед. ч.мн. ч.
Им.sinsinovi
Род.sinasinova
Дат.sinusinovima
Вин.sinasinove
Зват.sinesinovi
Твор.sinomsinovima
Предл.sinusinovima
Антонимы: ćerka, kći
Выражения
  • bludni sin — блудный сын
© 2026 vocab.rs · Грамматика: Wiktionary, CC BY-SA 4.0