sendvič
сендвич/sêndʋit͡ʃ/ · м. р.
EnСУЩ
-
сэндвич; бутербродZa doručak sam pojeo sendvič sa šunkom i sirom. — На завтрак я съел сэндвич с ветчиной и сыром.Spakovala sam deci sendviče za školu. — Я положила детям бутерброды в школу.
Формы
| ед. ч. | мн. ч. | |
|---|---|---|
| Им. | sendvič | sendviči |
| Род. | sendviča | sendviča |
| Дат. | sendviču | sendvičima |
| Вин. | sendvič | sendviče |
| Зват. | sendviču | sendviči |
| Твор. | sendvičem | sendvičima |
| Предл. | sendviču | sendvičima |