VOCAB.RS

rudnik

рудник

/rûːdniːk/ · masc.

Ru
NOUN
  1. mine
    Njegov deda je radio u rudniku uglja. — His grandfather worked in a coal mine.
    Rudnik u Boru je jedan od najvećih u Evropi. — The mine in Bor is one of the largest in Europe.
  2. (figurative) gold mine; rich source
    Ova knjiga je pravi rudnik informacija. — This book is a real mine of information.
Synonyms:
okno majdan
Forms
singularplural
Nom.rudnikrudnici
Gen.rudnikarudnika
Dat.rudnikurudnicima
Acc.rudnikrudnike
Voc.rudničerudnici
Ins.rudnikomrudnicima
Loc.rudnikurudnicima
Expressions
  • rudnik zlata — gold mine
© 2026 vocab.rs · Grammar data: Wiktionary, CC BY-SA 4.0