rog
рог/rôːɡ/ · м. р.
EnСУЩ
-
(у животных) рог; мн. рогаJelen ima velike, razgranate rogove. — У оленя большие ветвистые рога.Koza me je udarila rogom. — Коза боднула меня рогом.
-
(музыкальный инструмент) рог; горнLovac je zatrubio u rog. — Охотник затрубил в рог.
Формы
| ед. ч. | мн. ч. | |
|---|---|---|
| Им. | rog | rogovi |
| Род. | roga | rogova |
| Дат. | rogu | rogovima |
| Вин. | rog | rogove |
| Зват. | rože | rogovi |
| Твор. | rogom | rogovima |
| Предл. | rogu | rogovima |
Выражения
- uhvatiti bika za rogove — взять быка за рога
- nabiti rogove — наставить рога
- rog izobilja — рог изобилия