VOCAB.RS

razočarati

разочарати

/razot͡ʃǎːrati/ · perfective · impf.: razočaravati

Ru
VERB
  1. to disappoint
    Razočarao si me, verovala sam ti. — You've disappointed me, I trusted you.
    Film me je malo razočarao. — The film disappointed me a bit.
  2. (razočarati se u + acc.) to become disappointed
    Razočarala se u njega posle prvog sastanka. — She was disappointed in him after the first date.

"To be disappointed in someone" is razočarati se u nekoga (u + acc.); the imperfective is razočaravati.

Forms
Present tense
jarazočaram
tirazočaraš
on/ona/onorazočara
mirazočaramo
virazočarate
oni/one/onarazočaraju
Past (masc.): razočarao
Imperative: razočaraj
© 2026 vocab.rs · Grammar data: Wiktionary, CC BY-SA 4.0