putnik
путник/pûːtniːk/ · м. р.
EnСУЩ
-
(в транспорте) пассажирAutobus je bio pun putnika. — Автобус был полон пассажиров.Molimo putnike da vežu pojaseve. — Просим пассажиров пристегнуть ремни.
-
путешественник; путникOn je pravi putnik, obišao je pola sveta. — Он настоящий путешественник, объездил полмира.
Женский род — putnica.
Синонимы:
putnica
putopisac
turista
Формы
| ед. ч. | мн. ч. | |
|---|---|---|
| Им. | putnik | putnici |
| Род. | putnika | putnika |
| Дат. | putniku | putnicima |
| Вин. | putnika | putnike |
| Зват. | putniče | putnici |
| Твор. | putnikom | putnicima |
| Предл. | putniku | putnicima |
Антонимы:
vozač
Выражения
- putnik namernik — случайный путник; проезжий