ponos
понос/pǒnos/ · м. р.
EnСУЩ
-
гордостьOtac je sa ponosom gledao sina na bini. — Отец с гордостью смотрел на сына на сцене.Povredila si mu ponos. — Ты задела его гордость.
-
(о человеке или вещи) гордостьOna je ponos cele porodice. — Она гордость всей семьи.
Глагол «гордиться» — ponositi se + твор. п.: ponosim se tobom.
Синонимы:
gordost
dostojanstvo
Формы
| ед. ч. | мн. ч. | |
|---|---|---|
| Им. | ponos | ponosi |
| Род. | ponosa | ponosa |
| Дат. | ponosu | ponosima |
| Вин. | ponos | ponose |
| Зват. | ponose | ponosi |
| Твор. | ponosom | ponosima |
| Предл. | ponosu | ponosima |