poginuti
погинути/pǒɡinuti/ · perfective
RuVERB
-
(in war or an accident) to be killed; to dieNjegov deda je poginuo u Drugom svetskom ratu. — His grandfather was killed in World War II.Dvoje ljudi je poginulo u saobraćajnoj nesreći. — Two people died in a car crash.
Used only for violent death; for natural death use «umreti».
Synonyms:
Forms
| Present tense | |
|---|---|
| ja | poginem |
| ti | pogineš |
| on/ona/ono | pogine |
| mi | poginemo |
| vi | poginete |
| oni/one/ona | poginu |
Past (masc.): poginuo
Imperative: pogini
Antonyms:
preživeti