VOCAB.RS

panika

паника

/pǎnika/ · fem.

Ru
NOUN
  1. panic
    Kad je nestalo struje, nastala je panika. — When the power went out, panic broke out.
    Uhvatila me je panika pred ispit. — I panicked before the exam.

Common collocations: širiti paniku ("spread panic"), paničiti ("to panic").

Synonyms:
strah uzbuna
Forms
singularplural
Nom.panikapanike
Gen.panikepanika
Dat.panicipanikama
Acc.panikupanike
Voc.panikopanike
Ins.panikompanikama
Loc.panicipanikama
Antonyms: spokoj
Expressions
  • bez panike — don't panic; keep calm
© 2026 vocab.rs · Grammar data: Wiktionary, CC BY-SA 4.0