obraćati
обраћати/ǒbrat͡ɕati/ · imperfective · pf.: obratiti
RuVERB
-
(obraćati se + dat.) to address; to speak toStarijima se obraćamo sa „vi”. — We address older people with the formal 'vi'.
-
(obraćati se + dat.) to turn to; to contactZa svaki problem se obraćam komšiji. — I turn to my neighbor with every problem.
-
(obraćati pažnju na + acc.) to pay attentionNe obraćaj pažnju na njegove komentare. — Don't pay attention to his comments.
-
(of faith, beliefs) to convertMisionari su obraćali ljude u hrišćanstvo. — Missionaries converted people to Christianity.
To address someone takes se and the dative: obraćati se profesoru; the perfective is obratiti.
Forms
| Present tense | |
|---|---|
| ja | obraćam |
| ti | obraćaš |
| on/ona/ono | obraća |
| mi | obraćamo |
| vi | obraćate |
| oni/one/ona | obraćaju |
Past (masc.): obraćao
Imperative: obraćaj