VOCAB.RS

obećanje

обећање

/obet͡ɕǎːɲe/ · neut.

Ru
NOUN
  1. promise
    Održao je obećanje i došao na vreme. — He kept his promise and came on time.
    Političari daju mnogo obećanja pred izbore. — Politicians make a lot of promises before elections.

Common collocations: dati obećanje 'make a promise', održati obećanje 'keep a promise', prekršiti obećanje 'break a promise'.

Synonyms:
reč zavet
Forms
singularplural
Nom.obećanjeobećanja
Gen.obećanjaobećanja
Dat.obećanjuobećanjima
Acc.obećanjeobećanja
Voc.obećanjeobećanja
Ins.obećanjemobećanjima
Loc.obećanjuobećanjima
© 2026 vocab.rs · Grammar data: Wiktionary, CC BY-SA 4.0