oženiti
оженити/oʒěniti/ · perfective · impf.: ženiti
RuVERB
-
(oženiti se, of a man) to get married; to marryMoj brat se oženio prošlog leta. — My brother got married last summer.Oženio se devojkom iz Novog Sada. — He married a girl from Novi Sad.
-
(a woman) to marryOženio je svoju školsku ljubav. — He married his high-school sweetheart.
-
(a son, a man) to marry offRoditelji su jedva čekali da ga ožene. — His parents couldn't wait to marry him off.
Used only of men (oženiti se + instr. or sa + instr.); for women use udati se za + acc.
Synonyms:
Forms
| Present tense | |
|---|---|
| ja | oženim |
| ti | oženiš |
| on/ona/ono | oženi |
| mi | oženimo |
| vi | oženite |
| oni/one/ona | ožene |
Past (masc.): oženio
Imperative: oženi
Antonyms:
razvesti