VOCAB.RS

novčanik

новчаник

/noʋt͡ʃǎniːk/ · masc.

Ru
NOUN
  1. wallet; purse
    Zaboravio sam novčanik kod kuće. — I left my wallet at home.
    U autobusu su mi ukrali novčanik. — My wallet was stolen on the bus.
Synonyms:
buđelar
Forms
singularplural
Nom.novčaniknovčanici
Gen.novčanikanovčanika
Dat.novčanikunovčanicima
Acc.novčaniknovčanike
Voc.novčaničenovčanici
Ins.novčanikomnovčanicima
Loc.novčanikunovčanicima
© 2026 vocab.rs · Grammar data: Wiktionary, CC BY-SA 4.0