nos
нос/nôːs/ · м. р.
EnСУЩ
-
носCuri mi nos, mislim da sam se prehladio. — У меня течёт из носа, кажется, я простыл.Ima mali nos i krupne oči. — У неё маленький нос и большие глаза.
-
(о судне, самолёте) нос; передняя частьStajali smo na nosu broda i gledali more. — Мы стояли на носу корабля и смотрели на море.
Формы
| ед. ч. | мн. ч. | |
|---|---|---|
| Им. | nos | nosevi |
| Род. | nosa | noseva |
| Дат. | nosu | nosevima |
| Вин. | nos | noseve |
| Зват. | nose | nosovi |
| Твор. | nosom | nosevima |
| Предл. | nosu | nosevima |
Выражения
- zabadati nos u tuđe stvari — совать нос в чужие дела
- vući za nos — водить за нос