VOCAB.RS

nevin

невин

/nêʋiːn/

Ru
ADJECTIVE
  1. innocent; not guilty
    Sud je utvrdio da je nevin. — The court found him innocent.
    Stradali su nevini ljudi. — Innocent people were hurt.
  2. innocent; harmless; naive
    Bilo je to samo nevino pitanje. — It was just an innocent question.
  3. virgin; chaste
    Priznao je da je još uvek nevin. — He admitted he was still a virgin.
Synonyms:
nedužan bezazlen čist
Forms
masc.fem.neut.
Nom.nevinnevinanevino
Gen.nevinanevinenevina
Dat.nevinunevinojnevinu
Acc.nevinnevinunevino
Voc.nevinnevinanevino
Ins.nevinimnevinomnevinim
Loc.nevinunevinojnevinu
Comparative: neviniji
Antonyms: kriv
Expressions
  • praviti se nevin — to play innocent
© 2026 vocab.rs · Grammar data: Wiktionary, CC BY-SA 4.0