naručiti
наручити/narǔːt͡ʃiti/ · perfective
RuVERB
-
to orderNaručili smo picu za večeru. — We ordered pizza for dinner.Jeste li već naručili? — Have you ordered yet?
-
(naručiti se kod + gen.) to book an appointmentNaručila sam se kod zubara za utorak. — I booked a dentist appointment for Tuesday.
Takes the accusative: naručiti kafu.
Synonyms:
poručiti
zakazati
Forms
| Present tense | |
|---|---|
| ja | naručim |
| ti | naručiš |
| on/ona/ono | naruči |
| mi | naručimo |
| vi | naručite |
| oni/one/ona | naruče |
Past (masc.): naručio
Imperative: naruči
Antonyms:
otkazati