VOCAB.RS

naručiti

наручити

/narǔːt͡ʃiti/ · perfective

Ru
VERB
  1. to order
    Naručili smo picu za večeru. — We ordered pizza for dinner.
    Jeste li već naručili? — Have you ordered yet?
  2. (naručiti se kod + gen.) to book an appointment
    Naručila sam se kod zubara za utorak. — I booked a dentist appointment for Tuesday.

Takes the accusative: naručiti kafu.

Synonyms:
poručiti zakazati
Forms
Present tense
janaručim
tinaručiš
on/ona/ononaruči
minaručimo
vinaručite
oni/one/onanaruče
Past (masc.): naručio
Imperative: naruči
Antonyms: otkazati
© 2026 vocab.rs · Grammar data: Wiktionary, CC BY-SA 4.0