VOCAB.RS

naprava

направа

/nâːpraʋa/ · ж. р.

En
СУЩ
  1. устройство; приспособление
    Ova naprava služi za guljenje jabuka. — Это приспособление нужно для чистки яблок.
    Policija je pronašla eksplozivnu napravu u automobilu. — Полиция обнаружила в машине взрывное устройство.

Для бытовой техники и электроники обычно говорят uređaj.

Синонимы:
uređaj sprava aparat
Формы
ед. ч.мн. ч.
Им.napravanaprave
Род.napravenaprava
Дат.napravinapravama
Вин.napravunaprave
Зват.napravonaprave
Твор.napravomnapravama
Предл.napravinapravama
© 2026 vocab.rs · Грамматика: Wiktionary, CC BY-SA 4.0