ljubavnik
љубавник/ʎǔːbaːʋniːk/ · м. р.
EnСУЩ
-
любовникMuž je saznao da ona ima ljubavnika. — Муж узнал, что у неё есть любовник.Kažu da je bio veliki ljubavnik. — Говорят, он был великим любовником.
Женщина — ljubavnica.
Формы
| ед. ч. | мн. ч. | |
|---|---|---|
| Им. | ljubavnik | ljubavnici |
| Род. | ljubavnika | ljubavnika |
| Дат. | ljubavniku | ljubavnicima |
| Вин. | ljubavnika | ljubavnike |
| Зват. | ljubavniče | ljubavnici |
| Твор. | ljubavnikom | ljubavnicima |
| Предл. | ljubavniku | ljubavnicima |