ljubavnica
љубавница/ʎǔːbaːʋnit͡sa/ · ж. р.
EnСУЩ
-
любовницаŽena je saznala da muž ima ljubavnicu. — Жена узнала, что у мужа есть любовница.Godinama je bila njegova ljubavnica. — Она годами была его любовницей.
-
возлюбленная; любовницаBila je strastvena ljubavnica i verna prijateljica. — Она была страстной любовницей и верной подругой.
Мужской род — «ljubavnik».
Синонимы:
dragana
Формы
| ед. ч. | мн. ч. | |
|---|---|---|
| Им. | ljubavnica | ljubavnice |
| Род. | ljubavnice | ljubavnica |
| Дат. | ljubavnici | ljubavnicama |
| Вин. | ljubavnicu | ljubavnice |
| Зват. | ljubavnice | ljubavnice |
| Твор. | ljubavnicom | ljubavnicama |
| Предл. | ljubavnici | ljubavnicama |