konobar
конобар/kônobaːr/ · м. р.
EnСУЩ
-
официантKonobar nam je doneo jelovnik. — Официант принёс нам меню.Radio je kao konobar tokom studija. — Во время учёбы он работал официантом.
Официантка — konobarica; к официанту обращаются в звательном падеже: «Konobaru!» или «Izvinite!».
Формы
| ед. ч. | мн. ч. | |
|---|---|---|
| Им. | konobar | konobari |
| Род. | konobara | konobara |
| Дат. | konobaru | konobarima |
| Вин. | konobara | konobare |
| Зват. | konobaru | konobari |
| Твор. | konobarom | konobarima |
| Предл. | konobaru | konobarima |