komandant
командант/komǎndant/ · м. р.
EnСУЩ
-
командир; командующийKomandant je izdao naređenje za povlačenje. — Командир отдал приказ об отступлении.On je bio komandant bataljona. — Он был командиром батальона.
«Komandir» обычно командует небольшим подразделением, «komandant» — крупной частью.
Синонимы:
zapovednik
komandir
Формы
| ед. ч. | мн. ч. | |
|---|---|---|
| Им. | komandant | komandanti |
| Род. | komandanta | komandanta |
| Дат. | komandantu | komandantima |
| Вин. | komandanta | komandante |
| Зват. | komandante | komandanti |
| Твор. | komandantom | komandantima |
| Предл. | komandantu | komandantima |