kapija
капија/kǎpija/ · ж. р.
EnСУЩ
-
ворота; калиткаZatvori kapiju da pas ne izađe na ulicu. — Закрой ворота, чтобы собака не выбежала на улицу.Čekam te ispred kapije škole. — Жду тебя у школьных ворот.
Формы
| ед. ч. | мн. ч. | |
|---|---|---|
| Им. | kapija | kapije |
| Род. | kapije | kapija |
| Дат. | kapiji | kapijama |
| Вин. | kapiju | kapije |
| Зват. | kapijo | kapije |
| Твор. | kapijom | kapijama |
| Предл. | kapiji | kapijama |