iznenađen
изненађен/izněnaːd͡ʑen/
EnПРИЛАГАТЕЛЬНОЕ
-
удивлённый; поражённыйBila sam prijatno iznenađena poklonom. — Я была приятно удивлена подарком.Zašto si tako iznenađen? — Почему ты так удивлён?
Причина удивления — в творительном падеже (iznenađen vestima) или придаточным (iznenađen što…).
Синонимы:
zatečen
zbunjen
Формы
| м. р. | ж. р. | ср. р. | |
|---|---|---|---|
| Им. | iznenađen | iznenađena | iznenađeno |
| Род. | iznenađena | iznenađene | iznenađena |
| Дат. | iznenađenu | iznenađenoj | iznenađenu |
| Вин. | iznenađen | iznenađenu | iznenađeno |
| Зват. | iznenađen | iznenađena | iznenađeno |
| Твор. | iznenađenim | iznenađenom | iznenađenim |
| Предл. | iznenađenu | iznenađenoj | iznenađenu |
Сравнительная степень: iznenađeniji
Антонимы:
ravnodušan