idiot
идиот/idǐot/ · м. р.
EnСУЩ
-
пренебр. идиот; дуракKakav idiot, parkirao se preko pešačkog prelaza! — Вот идиот, припарковался прямо на пешеходном переходе!Osećao sam se kao idiot na tom sastanku. — Я чувствовал себя идиотом на той встрече.
-
разг. (на телевидении) телесуфлёрVoditeljka je ceo prilog pročitala sa idiota. — Ведущая прочитала весь сюжет с телесуфлёра.
Формы
| ед. ч. | мн. ч. | |
|---|---|---|
| Им. | idiot | idioti |
| Род. | idiota | idiota |
| Дат. | idiotu | idiotima |
| Вин. | idiota | idiote |
| Зват. | idiote | idioti |
| Твор. | idiotom | idiotima |
| Предл. | idiotu | idiotima |
Антонимы:
mudrac, genije