VOCAB.RS

gornji

горњи

/ɡôːrɲiː/

Ru
ADJECTIVE
  1. upper; top
    Knjiga je na gornjoj polici. — The book is on the top shelf.
    Komšije sa gornjeg sprata stalno prave buku. — The neighbours upstairs are always making noise.
Synonyms:
viši
Antonyms: donji
© 2026 vocab.rs · Grammar data: Wiktionary, CC BY-SA 4.0