dijamant
дијамант/dijǎmant/ · м. р.
EnСУЩ
-
алмаз; бриллиантDobila je prsten sa malim dijamantom. — Ей подарили кольцо с небольшим бриллиантом.Dijamant je najtvrđi prirodni materijal. — Алмаз — самый твёрдый природный материал.
Огранённый камень в украшениях часто называют brilijant.
Формы
| ед. ч. | мн. ч. | |
|---|---|---|
| Им. | dijamant | dijamanti |
| Род. | dijamanta | dijamanata |
| Дат. | dijamantu | dijamantima |
| Вин. | dijamant | dijamante |
| Зват. | dijamante | dijamanti |
| Твор. | dijamantom | dijamantima |
| Предл. | dijamantu | dijamantima |