VOCAB.RS

blagosloviti

благословити

/blaɡoslǒʋiti/ · perfective · impf.: blagoslivljati, blagosiljati, blagosivati

Ru
VERB
  1. to bless
    Sveštenik je blagoslovio vodu za Bogojavljenje. — The priest blessed the water for Epiphany.
    Neka te Bog blagoslovi! — God bless you!
  2. to give one's blessing to; to approve
    Roditelji su na kraju blagoslovili njihov brak. — In the end, the parents gave their blessing to the marriage.

The imperfective counterpart is blagosiljati.

Synonyms:
odobriti
Forms
Present tense
jablagoslovim
tiblagosloviš
on/ona/onoblagoslovi
miblagoslovimo
viblagoslovite
oni/one/onablagoslove
Past (masc.): blagoslovio
Imperative: blagoslovi
Antonyms: prokleti
© 2026 vocab.rs · Grammar data: Wiktionary, CC BY-SA 4.0